smijesnih stvari se bojimo

Dobrodošli na moj blog


09.10.2017.

Penjanje po krovovima gladnih snova

Ima li mjesto gdje jos smo oni isti?
Zašto si bila tu?
Pitao si me, kao da će ti moj odgovor donjeti olakšanje.
Odmahivala sam glavom, kao da nije važno. I usne su se razvukle u osmijeh
.Odavno imam tu masku pajaca.
Ali kako da ti objasnim ovo crnilo u meni?
 Ovaj vasar razbijenihh snova?

 Dodiri stranca su umirivali moje demone.Hranila sam se njima.
 Umorila sam se od ovih što me vole, govorim ti.
Klimas glavom , kao da razumiješ. Ali u pogledu ti vidim razbijene snove i nadanja.

Pa kome se svetiš?Pitaš, a odgvora nema. Samo iritantni otkucaji sata u zadimljenoj prostorij. Kvarove sakrivam osmijehom, kako ne vidiš?
Žuljeve od života, zamaskiram samoćom
I znaš, kad samoća zaboli.Kad probudi demone u meni
Onda ih hranim.Bilo čijim dodirima.Bilo čijim uzdasima.

Jer ne znaš ti da sam ja više puta umirala nego živjela.
 Ne shvataš čovječe koliko si sretan jer nikad nisi osjetio ovaj ponor u meni,
Ponor koji je svakodnevno u rascjepu izmedu života i groba.
Ne možeš pojmiti kakve tragove ostavljaju ove zakrpe.
Vječna podsjećanja na ono što boli!!
Orgijanja tame u meni kad postanu preglasna ,uzimam bilo čije riječi,ruke i dodire.
Ne slušam ih.Nisu ni bitni  ,ali su tu. Tu su kada ovi što me vole nisu.
Pa prodajem snove.
Prodajem snove za blud,jer kad ne letiš krila samo smetaju.
Kalkulišem osjećajima. Tvojim i njihovim.
Ne brinem.Nije strašno što sam izgubila srce.
Ostavila sam ga u pjesmama i izvrištala u rimama
Pa budim pale anđele,idem za vjetrovima njihovih želja
Vrištim na sav glas,vodim ljubav otvorenih očiju.
 Pišem pjesme bez rime i jurim za onim čega nema....


Stariji postovi

smijesnih stvari se bojimo
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031