“Mogu li da odustanem od sebe,
ali da me voliš
i brineš o meni,
da daješ iluziju svrhe,
mogu li da se prepustim apatiji,
da se više ne trudim
jer premalo je mene,
a previše svega ostalog,
mogu li da budem svoja suština
dok pretvaram se da stalo mi je
do ovog grada,
do ovih ljudi,
je li ok da uzmeš moj ponedeljak
i ostale dane,
bar do nedelje,
možda se tada vratim
tada je bezbjedno…”
5 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
“sto reci o njoj?
Sto reci o savjeesti groznoj?…Toj sablasti na putu mom”<<
Ma ne reći ništa o njoj,toj savjesti groznoj,mrtva je,a o mrtvima ipak sve najbolje.
Ja ću samo da velim uoči ovog predpetka da sam so so proud. :))
Lijepe snove šaljem :*
Sve što daš pa i rsdne dane to nije tvoje :~)
Šapice moja,ti si uvijek na mene so proud
zato te mnogo volim 🙂
P.S.bili su
Cosmički, ništa te nisam naučila moramo ponovo,pazi sad: tvoje je samo ono što daš 🙂