Udjoh da vidim kog sam oblika

Opet mi se putuje.
Dodiruje mi se tlo nepoznatih krajeva.
Ide mi se tamo gdje još ima snova.
Zasigurno sam u nekom paralelnom zivotu ciganka kojoj je dom tamo gdje su joj stopala
Nepodnošljivo sretna kada vjetar nekog novog grada zamrsi moje kose.
Pa se preplićem s vjetrom, plesem bosih stopala dodirujući travu samo vrhovima prstiju.
Slušam zvuke violine dok ispijam osmijeh na slamku nekih babmusovih trski.
I pjevam u ritmu sreće, gulim kore moranja sa svake duše koju sretnem.
Zagrlim ih osmijehom u dzep im stavim nova nadanja.Ne dam im uzaludnost objasnim im snove.
Prstima slikam oblake i dok mi se smiju bjezim u hlad svog udaha.
Tamo se odmorim čekajući pun mjesec pa zajedno s njim izvodim rituale samo nama poznate.
Uranjam u njegovu sjenu, šapućem mu Čuj puni mjeseče, nikad me niko nije radio kao ti.
Osmjehuje mi se i kaze bjezi idi za novim tragom svog osmijeha.
Da tako zelim da sam slobodna od moranja , a ciganka u meni me vječito gura naprijed.
Ne da da stanem , pa mi u nosnice donese mirise novih gradova.
Naslika mi pejzaze sjenama.Zbog nje se umorna budim jutrima.
Uzdasi najveci njom su ispunjeni.
Ludača jedna samo me mami daljinama.
Zna mi dušu u njedrima pa je škakilja notama.
Nepce mi mami okusima.Donese u zjenice slike svih tih zivota koje sam zivjela……..

pilepirgavo
Taman. Taman je mjera. Budi nekom taman, sebi ponajviše❤️

10 komentara

Komentariši