Bole me prošli ljudi

Da, tako neki dan.Kad te bole prošli ljudi.

Bole me moja djeca.

Viđam ljude iz prošlog života, kojih nema više ni u njihovim sopstvenim.

Zašto se javljaju?Šta mi govore?

Kakve mape mi crtaju?

Na ulici u nepoznatim a opet tako poznatim crtama lica

Komšinica koja prostire veš u ovom vremenu ima pokrete tijela i eleganciju komšinice s kojom dijelih neke davne zalogaje hljeba.

Ima li njena nade i bolove?

Misli li o sazvdjezdju koje nije sustigla?

Nada li se ljubavi kao i ona?

Donosi li komade svježe pečenog hljeba tek useljenoj majci koja nikog svog nema?

Olakšava li joj disanje svojim osmijehom?

Pruži li joj komad duše kao nadu, da će iza tamnih svitanja doći i neko njeno?

Toliko želim da vjerujem da je ista kao ons Moja.

Što je mirisom kafe u nedospavana jutra donosila sreću

Ostavljala titraje ustreptalosti proljeća u nečiju zimu života.

pilepirgavo
Taman. Taman je mjera. Budi nekom taman, sebi ponajviše❤️

8 komentara

Komentariši